Kratki osvrt na sistem ekonomske diplomatije Bosne i Hercegovine je trebala biti tema ove kolumne. Razmišljajući o tome kako da u samo nekoliko paragrafa tretiram sistemske poteškoće naišao sam na jednu situaciju iz naše svakodnevnice koja je učinila da u potpunosti promijenim temu.

Prije dva dana sam i ja bio jedan od brojnih gledaoca filma Avatar, koji uzgred budi rečeno zaslužuje svu pažnju. Po običaju, došao sam u kino salu prije većine drugih i onda sam posmatrao odnosno bio frapiran brojem sugrađana koji ulaze sa džinovskim amerikaniziranim paketom masnih kokica ili čipsa, i naravno uz slatki gazirani napitak. (Zanimljiva je i činjenica da se između malog, srednjeg i velikog paketa kokica većina odlučuje naravno za...veliki).

Društveni problem na koji ovdje želim skrenuti pažnju nije naš uobičajeni papanluk žderanja u kinu i ostavljanja tona smeća iza sebe nego činjenica da naša zemlja zauzima sve visočije mjesto u svijetu na ljestvici gojaznosti u društvu, posebno među najmlađim kategorijama društva. Šteta što nismo tako dobro klasirani na listama izvještaja o ekonomiji i poslovnom okruženju. Naime, prema nedavno objavljenoj studiji naša zemlja zauzima neslavno i previsoko šesto mjesto sa 63% stanovnika koji imaju višak kilograma.

Trend nije novi, sa njim se već par decenija suočavaju sve bogate zemlje čija je kupovna moć građana dostigla takav nivo da se hrana redovno i baca. Ono što je relativno novo jeste da ova katastrofa pogađa sve više mlađe kategorije stanovništva kao i činjenica da su i zemlje sa srednjim ili niskim nivoom primanja, poput BiH i Hrvatske, sve više pogođene navedenim problemom.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u svijetu danas ima preko 350 miliona gojaznih osoba odnosno više od jedne milijarde osoba koje imaju višak kilograma. Nekoliko miliona smrtnih slučajeva svake godine su direktna posljedica navedenog problema a ovo je ujedno i ogromni teret za ekonomiju zemlje jer prouzrokoje brojne troškove (socijalne, finansijske itd.).

Da li će biti bolje ? Hoće ali u nekom drugom životu i na drugoj planeti poput možda Pandore iz Avatara.
 
U 2015. se očekuje (podaci iz SZO.) da će broj odraslih osoba sa viškom kilograma dostići 2.3 milijarde što je cifra koja, na primjer predstavlja ukupan broj stanovnika Kine, SAD i Evropske Unije.

Svima je poznato da je ukus uglavnom u masnoćama i da smo mi zemlja meraklija koji vole popiti i opustiti se uz jelo što naravno podrazumijeva visokokaloričnu hranu. Obzirom da nas kao društvo ne krase neka izrazita snaga volje i spartanska disciplina, biti će teško uticati na unos kalorija i na „hapu”.  
Preostaje nam druga strana jednačine odnosno djelovanje na potrošnju kalorija povećanjem učestalosti i intenziteta fizičkih aktivnosti. Stručnjaci iz Evropske Unije,  koji naravno i za ovaj problem imaju i Strategiju i „White paper”, preporučuju fizičke aktivnosti na dnevnoj osnovi što može biti, za početak,  30 – 45 minuta hoda ili neke druge aktivnosti umjerenog intenziteta.

Potrebno je da preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje i potrudimo se da poboljšamo situaciju. Prvi refleks je često, kao i u svakom drugom procesu uvođenja promjena, poruka „nemam vremena” ili „sutra ću ja to”...iako svi imamo jednaku količinu vremena na raspolaganju (24h). Ne treba pokleknuti ni pred realnim sistemskim ograničenjima sa kojima smo suočeni (smeće od hrane koje je sve prisutnije u prodavnicama, nedostatak informacija kod potrošača, nedostatak adekvatnih politika itd...).

Dakle, i na svu sreću, solucije su još uvijek u našim rukama i nogama.

Podijeli sadrzaj