Šta imaju zajedničko FC Barcelona,  Boeing i najbolje kompanije Velike Britanije? Svi navedeni akteri su u proteklom periodu bili žrtve industrijske špijunaže odnosno krađe milionski vrijednih poslovnih tajni.
Prije par godina, nakon odigrane utakmice protiv Manchester United-a, laptop predsjednika Joana Laporte je bio ukraden iz njegove kancelarije. Laptop je sadržavao privatne informacije kao i naravno poslovne tajne trenutnog svjetskog klupskog prvaka, vezane za strategiju, fudbalske transfere itd. Nestanak laptopa je razbijesnio Joana Laportu a samo on zna kolika je šteta nastala.

Zatim, Boeing, svjetski lider u aeronautici, višegodišnji konkurent evropskog Airbus-a, također je bio žrtva industrijske špijunaže odnosno pokušaja krađe poslovnih i investicijskih planova Boeinga, vrijednih nekoliko milijardi dolara. Specifičnost za Boeing jeste da je navedena kompanija naravno bila optužena i uhvaćena i sa „druge strane“ odnosno kao špijun jer je na ilegalan način pokušala doći do poslovnih informacija o jednom konkurentu iz SAD-a i tenderskoj ponudi za vojnu industriju.

Za kraj, treći odabrani slučaj je ujedno najsvježiji i najbolji primjer industrijske špijunaže. Žrtva je Velika Britanija a počinitelj, po običaju danas,  Kina. Naime nedavno objavljeni izvještaj britanske tajne službe tvrdi da Kina sprovodi obimni program špijunaže najboljih britanskih kompanija i upada u njihove računare. Iz bogatog arsenala špijunskih alata i praksi  korištena su najefikasnija sredstva. Kineski agenti su upadali i preturali kancelarije britanskih menadžera a postavljali su im i seksualne zamke nakon kojih su prijetili britancima objavljivanjem kompromitirajućeg materijala ukoliko ne odaju pojedine poslovne tajne. Na sajmovima u Kini predstavnicima vodećih britanskih kompanija su također dati i specijalni  pokloni (kamere, aprati, USB...) koji su imali ugrađene mehanizme upada na računare i slanja svih informacija drugom, odabranom računaru. Naravno karakteristike poklona su otkrivene nakon što je sadržaj računara bivao pokraden.

Jasno je da sve što se može vidjeti u dobrim filmovima James Bonda predstavlja već duže vrijeme i realnost u ekonomskom svijetu. Industrijska špijunaža je špijunaža vođena u komercijalne svrhe. Razlikuje se od legalnih mjera praćenja aktivnosti konkurencije (npr. čitanje publikacija i izvještaja, analiza web stranice itd.) koje se obično obuhvataju pojmom kompetitivne ili ekonomske inteligencije. Iako je teoretski razlika veoma jasna, u praksi to nije uvijek slučaj.  

Industrijska špijunaža obuhvata aktivnosti krađe poslovnih tajni, podmićivanja, ucjenjivanja a meta su često, osim kompanija, i vlade (na primjer, da bi se našle tajne informacije vezane za pojedine tendere, projekte i sl.).
Industrijska špijunaža može jednostavno ubiti kompaniju koja zasniva strategiju na razvoju jednog proizvoda ili usluge, a koju špijun ukrade i proda konkurentu. Ponekad lopovi budu i uhvaćeni kao što je to bio slučaj sa kompanijama Kodak i Gillette gdje su špijuni uhvaćeni ali nakon što su prodali poslovne tajne konkurentima.

Globalizacija ekonomije je proširila mogućnosti prijetnji u ekonomskom okruženju te u velikoj mjeri zamijenila političko i vojno takmičenje između Istoka i Zapada prisutno tokom Hladnog rata.

Danas od većih i značajnijih zemalja svako špijunira svakoga iza kuortazne i prividno kolegijalne fasade političkih odnosa. Žrtve uglavnom ne pričaju i ne hvale se činjenicom da su pokradene (iz razumljivih razloga) dok uhvaćene ili optužene strane uvijek negiraju optužbe ili mudro šute (iz još razumljivijih razloga).

 

Ono što treba imati na umu jeste činjenica da zemlja, ukoliko se želi tehnološki razviti, ima uglavnom dvije opcije za tehnološki razvoj:
-    Investirati stotine miliona maraka u nove tehnologije i proizvode, tokom ciklusa od 5, 10 ili 15 godina, i nadati se da će uspjeti proizvesti nešto revolucionarno na tržištu što će generirati profit i razvoj za njene kompanije.
-    Ukrasti već postojeća rješenja koja će dalje sama razvijati, što je puno brže i do stotinu puta jeftinije.

Naravno, i u slučaju mogućnosti izbora,  skoro sve zemlje biraju drugo rješenje i nije ni čudo što danas ekonomski najrazvijenije zemlje redovno citiraju Kinu kao najveću prijetnju u godišnjim izvještajima koje objavljuju.
Paralelno sa ovim trendom, nedavno objavljeno istraživanje The Economist-a pokazuje da su SAD i dalje na prvom mjestu po broju prijavljenih patenata u svijetu ali da je Kina država koja je najviše napredovala u proteklih 5 godina po pitanju ovog indikatora.

Neophodno je istaći gubitak koji prakse industrijske špijunaže stvaraju. Njemačke kompanije smatraju da gube na godišnjem nivou 50 milijardi evra I oko 30 000 radnih mjesta. Kanada procjenjuje da gubi 12 miljardi dolara godišnje zbog industrijske špijunaže. Strateški sektori koji su najčešća meta špijunaže obuhvataju: aeronautiku, biotehnologije, elektroniku, industriju naoružanja, IT tehnologije, proizvodnju, nuklearne programe itd.
Obzirom na posljedice po ekonomiju, mnoge zemlje su uvele i dosta teške kazne za uhvaćene špijune, koje idu od višegodišnjeg pritvora pa do finansijskih kazni u iznosu od  više stotina hiljada evra.

Špijunaža je uvijek vezana za tzv. ljudski faktor. Pogledajmo i šta čini da se osoba odluči na ovakve korake.

Stručnjaci se slažu da se mogući razlozi nalaze u skraćenici MICE odnosno u četiri identificirane oblasti: Money, Ideology, Compromise, Ego:
1.    Novac: Niska plata, pohlepa, prolazna finansijska kriza, zaduženja…
2.    Ideologija: Mržnja prema jednom sistemu, naklonost prema drugom…
3.    Kompromis (ili pritisak):  Mogućnost ucjenjivanja, ljubavne afere i slabe tačke na ljubavnom/emotivnom planu koje mogu biti iskorištene itd…?
4.    Ego: Osoba nije dobila očekivano unaprijeđenje na poslu, nije cijenjena od nadređenih, traži nove lične izazove, želi mega avanturu itd...

Da li vas neke od gore navedenih oblasti čine trenutno mogućim špijunom ?

Podijeli sadrzaj