"Namera je nas, ACIPS-ovaca, da u predstojećem periodu, izuzetno važnom za BiH, problematizujemo pitanje njenog pristupanja EU. Taj “put” nije sporan, i trenutno je to jedna od retkih sfera visoke bosanskohercegovačke politike oko koje postoji konsenzus svih aktera. Problem je što se o pristupanju BiH ne raspravlja na pravi način, ono se ili idealizuje pa se nekritički prihvata slika EU, kako je to zapazio moj kolega Eldar Sarajlić – kao “kraj evropske političke istorije” ili se posmatra kao previše formalan i birokratizovan proces te kao mogućnost “dobijanja evropskih para”. Ili se o tome jednostavno razgovara kroz prizmu nekih neupitnih kategorija poput “svetle evropske budućnosti”, “evropskog kvaliteta”, “prosperiteta” i “evropskih vrednosti”, pri čemu se često zaboravljaju i naše sopstvene vrednosti, kvalitete, ideje i sve ono što mi imamo da ponudimo toj idealizovanoj EU."

"Revitalizacija lokalnih zajednica, života u njima, projekti saradnje između lokalnih subjekata, i sve veće interesovanje za investiranje u ono što je zaista za život i opstanak važno, postali su neupitni dijelovi demokratskog procesa koji zovemo – decentralizacija. Proces decentralizacije možemo gledati kroz prizmu napuštanja centraliziranog etatističkog koncepta koji je bio tipičan za komunizam i tvrdi socijalizam, gdje je država bila najjača karika, a glavni grad – metropola – centar “svijeta i života”, naspram periferije koju su činili manji gradovi i selo – u koje se nije strateški ulagalo."

"Usvajanje svih potrebnih zakona i formiranje institucija po automatizmu neće donijeti prosperitet, ali će označit kraj ere opstrukcija i otvorit će proces učenja i prilagođavanja standardima razvijenih društava. Otvorit će kanale putem kojih će novac evropskih fondova dolaziti u BiH, a koji će biti iskorišten za razvoj privrede, za kreiranje radnih mjesta, za podsticaje poljoprivrednicima, čime se može zaštiti domaća proizvodnja hrane, za investiranje u ljude i u znanje koji su osnovni generatori razvoja, za zaštitu životnog okoliša i razvoj turizma..."

"Neosporno je da su žrtve genocida i dalje u teškom i zapostavljenom položaju, ali je neosporno i da je njihov boravak u Sarajevu do te mjere ispolitiziran da se naprosto bilo zaboravilo zašto su uopće dolazili na Koševo. Inicijativni odbor je u međuvremenu promijenio ime, u skladu sa političkim dometima koji su se imali postići – kad je postalo savršeno jasno da iseljenje nije rješenje, pokrenuta je priča kojom se zagovarao poseban status. No, ta je priča postala koska oko koje se bore politički dobermani i buldozi."

"Visoko obrazovanje jedan je od osnovnih generatora razvoja svakog društva. Znaju to svi u našoj zemlji, od političara do predstavnika akademske zajednice i studenata. I svima je, vele, od najvećeg značaja, a bogami i interesa, da se što prije provede reforma sistema visokog obrazovanja u skladu s Bolonjskim procesom."
 

"Podjela na 'naše' i 'njihove' već je odavno dio svakodnevnice u Bosni i Hercegovini. Odricanje od svjetskih vrijednosti krivih imena, a Ljubičić to, ispada, jeste, trend je koji se potiho udomaćio i na stranicama nekoć uglednog Oslobođenja za koje se često misli da je perjanica građanske ideje u ovoj zemlji. Činjenica je da je ovaj vrhunski teniser uzeo hrvatsko državljanstvo i nastupa za njihovu reprezentaciju po sopstvenom izboru. Problem je što je i Delić to uradio sa američkim državljanstvom, a pored svega za Oslobođenje ostao je 'naš'."

"Odlazak/ostanak međunarodne zajednice, predstavljene likom i djelom Visokog predstavnika, tema je koja ne gubi na svom značaju. Tolika je njena važnost da je mali broj slobodnomislećih (i drugih) pojedinaca, organizacija i institucija, kako domaćih tako i međunarodnih, koji je se bar na neki način nije dotakao, bilo da se radi o rijetkim ispadima veličanja do sada postignutog ili puno češćim i krajnje kritičkim osvrtima na njene rezultate u Bosni i Hercegovini."

"Dok se policajci boje za svoj posao, narod se boji za svoj život, a političari... E, oni se ne boje za svoje fotelje. Nikada jos od onih prvih famoznih 'demokratskih, višepartijskih' izbora, uslov njihovog o(p)stanka na vlasti nije bio obezbijediti građanima normalan i siguran život. Oni uvijek u rukavu imaju svoje adute: zaštitu nacionalnih interesa i nacionalnu solidarnost kao, sve će ti u životu ići lakše ako se u najnovijem audiju vozi baš neko tvoje nacionalnosti."

U 24 teksta u drugom broju časopisa Novi pogledi razmišljali smo o tome šta jeste a šta nije dobro u našoj zemlji, i šta treba raditi da nam bude bolje. Svjesni smo da nam može biti bolje. Ali moramo početi sa promjenama. Što prije. Sutra će sigurno biti prekasno. Bojimo se da je i danas već kasno. Još jučer je bilo kasno. Krajnje je vrijeme za nove ljude. Koji pripadaju generacijama što dolaze s nama i poslije nas. Mi utiremo PUT. Obrazovanjem do cilja.